VREMENSKA LINIJA – TIME LINE

Vremenska linija označava jedan od osnovnih elemenata koji čine «osnove naše ličnosti» Naša iskustva, sjećanja, odluke, dobra i loša iskustva se s vremenom prikupljaju i određuju naš odnos prema svijetu. Način kako su sjećanja pohranjena utječe na naš doživljaj života i protoka vremena. Ljudi imaju u svojem unutarnjem svijetu na neki način kodiraju prošlost, sadašnjost i budućnost. Otkud znamo da li se neki događaj na koji mislimo zaista dogodio u prošlosti, a nije zamišljanje budućnosti? Na osnovi čega naš mozak pravi razliku? Ta razlika ovisi o tome kako osoba u svom mozgu kodira informacije. Gotovo svi ljudi u svom mozgu pohranjuju informacije na linearan način. Edward T.Hull kaže daje ta jednostavna sposobnost razaznavanja koji događaj se zbio «izvana» a koji predstavlja sjećanje ili maštanje, predstavlja temelj našeg preživljavanja.

Zastanite i razmislite o tome gdje se kod Vas nalazi prošlost, a gdje budućnost. Dok razmišljate o tome imajte na umu da se sjećanja iz prošlosti približavaju iz određenog smjera. Isto tako, ako Vam se postavi pitanje gdje se nalazi Vaša budućnost, u kojem smjeru biste pokazati?

Najčešće ljudi prošlost smještavaju iza sebe, a budućnost ispred, ili prošlost na lijevu stranu, a budućnost na desnu, no i tu su moguće najrazličitije kombinacije (gore-dolje; V-oblik…). Dva su osnovna načina kako ljudi kodiraju vrijeme:

Through-time («kroz vrijeme»)

Through-time orijentirana osoba prošlost i budućnost ima smještene ispred sebe. Npr. Prošlost se nalazi u smjeru lijeve ruke a budućnost desno. Vrijeme protječe kontinuirano i neprekinuto. Većinom su sjećanja disocirana, tj. osoba kada se prisjeća neke situacije sebe vidi u toj situaciji. Ima jasan osjećaj za vrijeme i zna kada ev. Kasni na neki dogovor. Budući da je za through-time ljude njihovo cjelokupno vrijeme stalno pred njima, lakše se snalaze u vremenskim dimenzijama, što može biti pozitivno sve dok su prošla sjećanja pozitivna. Ako su sjećanja iz prošlosti bolna ili traumatska onda će za osobu sa «through-time» načinom kodiranja vremena biti puno veće opterećenja jer ih stalno na neki način «vidi» pred sobom. Through time ljudi su najčešće sistematični, skloni planiranju i jasnim pravilima,

In time («unutar vremena»)

In time osoba kodira vrijeme najčešće prema naprijed ili prema natrag. Jedan dio njihove prošlosti im je nedostupan dok ne okrenu glavu i pogledaju unatrag. Kada se prisjećaju neke situacije iz prošlosti to doživljavaju «asocirano» tj. doživljavaju sebe usred zbivanja, gledaju kroz vlastite oči. Osjećaj za vrijeme nije jasan, nemaju pojam o tome kada produlje neki sastanak ili zakasne… In-time ljudima puno lakše pada biti «sada i ovdje», skloniji su spontanom, fleksibilnom pristupu životu.

Ideja vremenske linije kao simboličnog prikaza načina kako ljudi kodiraju vrijeme u terapijske svrhe nudi brojne mogućnosti. U odnosu na prošlost kretanje po vremenskoj liniji može olakšati vraćanje u neke trenutke koji su bili traumatični ili bolni, te rad na njihovom iscjeljenju. Na sreću (u smislu pružanja mogućnosti iscjeljenja) naš mozak ne pravi zaista razliku između realnih zbivanja i zbivanja u mašti, pa je takvo iscjeljivanje, iako se odnosi na davna zbivanja iz prošlosti, i te kako stvarno. Brišu se i mijenjaju stari, utabani živčani putovi i stvaraju novi, struktura veza među živčanim stanicama se mijenja, mijenja se naša mapa doživljaja. Budući da je prirodna funkcija naše podsvijesti predočavanje podsvjesnih sadržaja putem slika, zamišljanje vremenske linije i obraćanje pažnje na predjele koje «vidimo» zatamnjenim ili u magli može nam pomoći pronaći nerazriješene izvore konflikata i sadašnjih opterećenja.

U odnosu na budućnost radom sa vremenskom linijom možemo u «našoj budućnosti» zacrtati najbolju moguću varijantu budućih zbivanja i promjena koje želimo postići i na taj način zacrtati put kojim bismo željeli ići. Zamišljanje slika koje predočavaju ono što želimo ostvariti kao cilj u životu, uz emocionalni i osjetilni doživljaj tog stanja pomaže kreirati energetske obrasce koji time na finijim energetskim razinama već postaju stvarni i pitanje je vremena i naše usmjerenosti (naravno uz moguće druge utjecaje) kada će i kao ta vizija postati stvarnost.

Ideja «vremenske linije» pruža bezbroj mogućnosti terapijskog rada, kako sa odraslima tako i sa djecom i stoga je možemo naći u različitim terapijskim pravcima. Često se spominje u okviru NLP-a (neuro-lingvističkog programiranja), no isto tako se koristi i kao zasebna tehnike uz različite druge terapijske pravce. Shaman Rowland Barkley u svoj iscjeljiteljski i edukacijski rad uključio je pojam «holografske vremenske linije» koji naglašava šire, univerzalno zahvaćanje prostora i vremena kao mreže među-utjecaja, u kojoj ne samo prošla zbivanja utječu na buduća, već i buduća mijenjaju prošla. Jedinstvenim zahvaćanjem vremena kao cjeline možemo svijet i sebe doživjeti na sasvim novi način i pobuditi u sebi sposobnosti pohranjene u nama kao latentne mogućnosti koje nam postaju dostupne tek kada se uspijemo sviješću proširiti izvan ograničenja linearnog funkcioniranja našeg racionalnog uma.